muhammed b. idris es-safi'i

Imam Šafija jedan je od najvecih islamskih ucenjaka. Teško je odgonetnuti da li je njegov doprinos veci u hadisu ili fikhu? Zna se da je udario temelje i jednoj i drugoj znanosti!Ubraja se u obnovitelje islama u II hidžretskom stoljecu! Allahov Poslanik, s.a.v.s, i imam Šafija imali su zajednickog pretka!

Puno ime mu je Ebu Abdullah Muhammed b. Idris b. el-Abbas b. Osman b. Šafi'i b. Es-Saib b. Ubejd b. Abdu Jezid b. Hašim b. el-Muttalib b. Abdu Menaf b. Kusajj el-Kureši el-Muttalibi eš-Šafi'i el-Mekki. Abdu Menaf je zajednicki predak Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s, i imama Šafije, pa, otuda, za Šafiju kažu da je bio amidžic Vjerovjesnika, s.a.v.s!
Nazvan je eš-Šafi'i po svom pradjedu Šafi'u, koji se ubraja u generaciju mladih ashaba, obzirom da je Allahovog Poslanika, s.a.v.s, sreo kada je imao desetak godina. Otac njegovog pradjeda Šafi'a es-Saib prešao je na islam na dan bitke na Bedru. Majka mu je porijeklom iz plemena el-Ezd.

Rodenje i djetinjstvo:

Svi autori spominju da je Imam Šafija roden 150. god. po Hidžri, dakle, one godine kada je umro velikan islamske znanosti Ebu Hanife. cak se navodi, u nekim izvorima, da je roden iste noci u kojoj je umro Ebu Hanife!
Kada je u pitanju mjesto njegova rodenja, postoje izvjesna razilaženja. Tako se spominju: Gaza, Askelan, Jemen i dr. Medutim, vecina autora, ocito je, preferira Gazu u Palestini, citirajuci samog imama Šafija, koji je izjavio: Roden sam u Gazi, 150. god. Kada sam imao dvije godine, majka me je prenijela u Mekku! Inace, njegov otac je umro mlad, pa je Imam Šafija odrastao u krilu majke, bez oca.
Od samog rodenja dalo se primijetiti da ce to dijete bili znacajna licnost u islamskom svijetu, što potvrduje i san njegove majke koji bilježe brojni islamski izvori, u kome se kaže da je ona, radajuci Šafiju, vidjela kako se rada zvijezda koja je pala na Misir, nakon cega su se njezini dijelovi raspršili i na ostala podrucja! To su tumaci snova protumacili tako što su rekli da je roden veliki ucenjak, cije ce ucenje izuzetno djelovati na Egipat, ali ce njegovo znanje doprijeti i do svih ostalih podrucja!
Imam Šafija se intelektualno razvija i odgaja u periodu abbasijske dominacije, u vremenu procvata brojnih naucnih disciplina, nastanka razlicitih idejnih usmjerenja i izuzetnog porasta prevodenja razlicitih djela sa drugih jezika.
Vrlo rano je naucio Kur'an napamet. Neki izvori bilježe da je tada imao samo sedam godina. Nakon toga je poceo izucavati hadis i hadiske znanosti. Sa deset godina je naucio napamet Malikovo djelo El-Muvetta', a onda se dao na izucavanje šerijatskopravnih znanosti. Nakon toga, izvjesno vrijeme uci arapski jezik i pjesništvo, u cemu je postao izuzetno poznat!
Uz izucavanje znanosti, njegov omiljeni hobi bilo je gadanje u cemu je postigao maksimum. Od deset pokušaja gadanja strijelom imao je devet ili svih deset pogodaka, što je bilo nedostižno za njegove suvremenike!
Inace, Imam Šafija je prvo ucio u Mekki. Tu je ima brojne ucitelje i puno je naucio. Usavršavanje je nastavio u Medini, uglavnom, slušajuci imama Malika, od koga je dosta naucio i sa njim je ostao sve do njegove smrti 179. god. po Hidžri, povremeno obilazeci svoju majku koja je ostala u Mekki.

Ucitelji:

Imam Šafija je ucio u više tadašnjih islamskih naucnih centara. U pocetku je, svakako, najviše naucio u Mekki. Prvi ucitelj koji je ostavio nesumnjiv utjecaj na ovog velikana, posebno u domenu šerijatskopravnih znanosti, bio je Muslim b. Halid ez-Zendži. Od ostalih ucitelja u Mekki izdvajamo: Sufjan b. Ujejne, Se'id b. Salim el-Kadah, Davud b. Abdurrahman el-Attar, Abdulhamid b. Abduzlaziz b. Ebi Davud i Fudajl b. Ijad.
U Medinu odlazi kada je navršio dvadeset godina, i uz, imama Malika, najviše je naucio od Ibrahima b. Ebi Jahjaa el-Medenija, Abdulaziza ed-Deraverdija, Attara b. Halida, Isma'ila b. Dža'fera, Ibrahima b. Sa'da i Muhammeda b. Se'ida b. Fudejka.
U Jemenu susrece Mutarrifa b. Mazina, Hišama b. Jusufa el-Kadija, Jahjaa b. Hassana i dr.
U Iraku uci od Muhammeda b. Hasana, ucenika Ebu Hanife, Veki'a b. El-Džerraha, Hammada b. Usame el-Kufija, Isma'ila b. Atijje el-Basrija, Abdulvehhaba b. Abdulmedžida el- Basrija i dr.
Znacajno je napomenuti da su Šafijini ucitelji bili raznih naucnih usmjerenja i profila. Medu njima nalazimo predstavnike tradicionalne hadiske škole, one koji su preferirali analogiju, mu'tezilijsko i ši'ijsko ucenje do onih koji su zastupali stavove suprotne njegovom mezhebu! To ce uveliko doprinijeti proširenju njegovih vidika i obuhvatnijem pristupu brojnim problemima!
Tako Šafija uci hadis i analogiju u Bagdadu od Muhammeda b. Hasana, Ebu Hanifinog ucenika, izuzetnog hanefijskog pravnika, koji slovi kao jedan od najznacajnijih Šafijinih ucitelja i koga je on izuzetno cijenio i respektirao. Muhammed b. Hasan je, takode, respektirao svoga ucenika Šafiju, tako da je volio sastanke i kružoke sa njim, više nego sastanke sa halifom!

Ucenici:

Kako god je imam Šafija imao brojne ucitelje, broj njegovih ucenika je, takode, bio veliki. Od njega nisu ucili samo ucenici, vec su to cinili cak i njegovi ucitelji od kojih je on, u pocetku, ucio, a takode i njegovi savremenici imami, sa kojima se družio i raspravljao o raznim islamskim disciplinama. Posebno su iskoristili njegovo znanje iz hadisa i fikha.
Od njegovih ucenika posebno se isticu:
- U Mekki: Ebu Bekr el-Humejdi, Ibrahim b. Muhammed b. El-Abbas, Ebu Bekr Muhammed b. Idris, Musa b. ebi el-Džarud i dr.
- U Bagdadu: Hasan es-Sabah ez-Za'ferani, Husejn b. Ali el-Kerabisi, Ebu Sevr el-Kelbi, Ahmed b. Muhammed el-Eš'ari el-Basri i dr.
- U Egiptu: Harmele b. Jahja, Jusuf b. Jahja el-Buvejti, Isma'il b. Jahja el-Muzeni, Muhammed b. Abdullah b. Abdulhakem, er-Rebi' b. Sulejman el-Džizi i dr.
Najistaknutiji Šafijin ucenik bio je, nesumnjivo, Ahmed b. Hanbel. Kada su ga, jednom prilikom, pitali o njegovom ucitelju, on je s ponosom izjavio: Allah je nama sa imamom Šafijom milost ukazao! Inace, mi smo ucili i bilježili od drugih dok nismo upoznali imama Šafiju. Kada smo culi njegovo izlaganje, ustanovili smo da je on znaniji od drugih. Od njega smo saznavali danima i nocima. Allah mu se smilovao - svako dobro smo od njega vidjeli!

Ahmed b. Hanbel nije izostajao iz kružoka koga je vodio Imam Šafija. Tako ez-Za'ferani primjecuje: Nikada nisam otišao u Šafijin naucni kružok a da nisam u njemu našao Ahmeda b. Hanbela!
U sezoni hadža i drugim prilikama Šafija je držao predavanja u Haremi-šerifu u Mekki. Tada je veliki broj zainteresiranih i željnih znanja slušao od njega i prenosio dalje.
Jednom prilikom je Ahmed b. Hanbel došao Ishak b. Rahevejhu, inace ucitelju imama Buharija, i pozvao ga: Ustani, Ebu Ja'kube, da vidiš covjeka kakvog tvoje oci do sada nisu vidjele! I doveo ga je do mjesta gdje je Šafija držao predavanje.

Imam Šafija se iz Mekke vraca u Bagdad 195. god., gdje ga docekuju ucenjaci raznih profila i tada piše poznato djelo Er-Risala u kojem je udario temelje usuli fikhu. Odatle odlazi 199. god. u Egipat i tamo se nastanjuje do kraja života. Tu je napisao brojna djela i odgojio brojne generacije buducih ucenjaka. Obilazili su ga ucenici iz Šama, Jemena, Iraka i drugih podrucja, koristeci njegovo zavidno znanje.
Imam Šafija bi pocinjao sa predavanjem Kur'ana – kako navodi er-Rebi' b. Sulejman – kada bi završio sa sabah-namazom. Hadis je tumacio kada bi Sunce vec izašlo. Kada bi Sunce vec poskocilo na horizontu otvorio bi razgovor i diskusije o održanim predavanjima, a nakon toga, pa sve do podne-namaza, dolazile bi grupe ucenika željne arapskog jezika, gramatike, sintakse i pjesništva.
Tako je imam Šafija svakodnevno šest sati držao predavanja iz razlicitih oblasti i to je rezultiralo velikom grupom izvanrednih ucenika koji ce kasnije biti svjetionici islamskog ummeta u razlicitim naucnim disciplinama!

Djela:

Od brojnih djela koja je napisao imam Šafija, izdvajamo:
1.- Kitabu-r-risale: Ovo djelo je napisao po nagovoru Abdurrahmana b. Mehdija. Djelo tretira pitanja usuli-fikha, a bilo je postaknuto od strane muhaddisa toga vremena. Djelo je pisao 195. godine, za vrijeme boravka u Bagdadu. Nakon završetka tog djela Abdurrahman b. Mehdi je izjavio: Nisam znao da je Allah stvorio ovakvog covjeka!
Kada je preselio u Egipat napisao je novu verziju tog djela. Neki tvrde da je stara verzija djela izgubljena i da do danas nije pronadena! Za to djelo El-Muzeni kaže: Procitao sam ga 500 puta i svaki put sam u njemu našao neku novu korist!
2.- Kitabu-l-umm: Obuhvata konacnu verziju njegovog mezheba. Zna se da je imam Šafija dolaskom u Egipat i promjenom stanja i obicaja, uveliko izmijenio neke svoje šerijatskopravne stavove, pa je djelo rezultat tih promjena. Ono sadrži preko 140 poglavlja!

3.- Kitabu-l-hudždžde,
4.- Kitabu-s-sijer,
5.- Kitabu-l-mebsut,
6.-Kitabus-sunen
7.- Kitabu Ali ve Abdullah,
8.- Kitabu-l-mensurat,
9.- Ihtilafu-l-hadis,
10.-Džima'u-l-ilmi,
11.-Ibtalu-l-istihsan,
12.-Ahkamu-l-Kur'an,
13.-Bejanu-l-fardi,
14.-Sifetu-l-emri ve-n-nehji,
15.-Fadailu Kurejš,
16.-Ihtilafu Malik ve-š-Šafi'i,
17.-Ihtilafu me'a Muhammed b. Hasan,
18.-Ihtilafu-l-irakijjin,
19.-El-Emali-l-kubra,
20.-El-Imlau-s-sagir, i dr.

Njegov Musned i Sunen:

Imam Šafija nije napisao zasebno hadisko djelo, kao što to nije ucinio ni Ebu Hanife, vec su to, kasnije, sakupili njihovi ucenici. Tako je njegov Musned sakupio Ebu-l-Abbas Muhammed b. Ja'kub el-Esamm el-Emevi en-Nejsaburi (umro 346. god.). U njega je uvrstio hadise koje je preuzeo od Šafijina ucenika, er-Rebi' b. Sulejmana el-Muradija (umro 270.god.), a koji su navedeni u Šafijinim djelima El-Umm i El-Mebsut.
Postoji takode i njegov Sunen a to je hadisko djelo u kome su sabrani hadisi koje prenosi Ebu Dža'fer et-Tahavi od Šafijinog ucenika el-Muzenija.
Oba djela su štampana.

Njegov odnos prema hadisu:

Njegov doprinos fikhu i usuli-fikhu je nemjerljiv. To bi se moglo reci i kada su u pitanju hadis i hadiska znanost. Kako god je udario temelje usuli-fikhu, tako je udario temelje i hadisu, posebno ako se uzme u obzir uspostavljanje pravila u domenu rivajeta/prenošenju hadisa i briljantne odbrane sunneta! On je bio izvor u pitanjima sunneta, kako primjecuje Ibnu-u-Salah, svima nakon njega!
On se, u pogledu prihvatanja hadisa, razlikovao od Ebu Hanife i Malika. Tako je smatrao obligatnim postupati po hadisu ciji je lanac prenosilaca/sened autentican a, uz to, spojen do Allahgovog Poslanika, s.a.v.s, makar i izlazio iz okvira prakse stanovnika Medine, što je uslovljavao Malik, ili brojne druge stroge uvjete koje je zagovarao Ebu Hanife!

S pravom se može reci da njegovo djelo Er-Risale, kao i studije u djelu El-Umm, predstavljaju najdragocjenije štivo što su do sada ucenjaci napisali u odbranu sunneta i njegovog mjesta u šerijatskom pravu! Nije, otuda, imam Šafija bez razloga nazvan Nasiru-l-hadisi/Pomagac hadisa ili Nasiru-s-Sunneti/Pomagac sunneta!

Otuda Muhammed b. Hasan, Šafijin ucitelj a Ebu Hanifin ucenik, konstatira: Ako danas muhaddisi nešto kažu, onda je to izraženo Šafijinim jezikom!
Ez-Za'ferani ide još dalje kada istice: Muhaddisi su spavali, pa ih je probudio imam Šafija!
Imam Šafija je, uz Kur'an, smatrao fundamentalnim izvorom hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s. On je odbacivao svoje(prethodno) mišljenje ako je oponiaralo hadisu. Otuda eksplicite napominje: Ako je hadis vjerodostojan – to je moj mezheb!

U drugoj verziji se navode njegove rijeci: Ako nadete vjerodostojan hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, - postupajte po njemu, a moj govor ostavite!
Sa koliko zanosa je Imam Šafija bio privržen hadisu, najbolje ce nam oslikati rijeci velikog Ahmeda b. Hanbela: Nisam vidio nikoga da više slijedi hadis od Šafije!
Koliko, kostataciju da je Šafija bio hafiz u hadisu, navodi da je kompletno Malikovo djelo je imam Šafija dostigao u hadisu najbolje ce ilustrirati rijeci cuvenog Ibn Ferhuna, koji uz El-Muvetta' naucio napamet za samo devet noci!!!

Imam Fahruddin er-Razi smatra da je imam Šafija bio veliki znalac u hadisu i hadiskoj znanosti, da je svojim zanimanjem obuhvatio citavu lepezu hadiskih disciplina i da je bio najbolji pomagac sunneta!
Takode, Hafiz ez-Zehebi potvrduje njegovu preciznu utemeljenost u hadisu, nazivajuci ga hafizom hadisa, osobom koja je duboko prodrla u skrivene mahane hadisa i osoba koja je primala samo autenticne predaje! Na kraju, Ez-Zehebi zakljucuje da bi imam Šafija još više na planu hadisa doprinio, da je duže živio, kao što je bio slucaj sa drugim imamima!
Imam Šafija je prvi, kako tvrdi El-Isnevi, koji je nešto napisao o nasih i mensuh/derogiranim i derogirajucim hadisima. Otuda imam Ahmed primjecuje: Mi nismo znali koji je derogirajuci a koji derogirani hadis dok nismo sreli imama Šafiju!
Ako citiramo poznatog hadiskog kriticara Ebu Zur'a er-Razija ustvrdicemo kakav je respekt Šafija uživao kod hadiskih strucnjaka u njihovoj oblasti. On kaže: Kod Šafije se ne može naci hadis u kome je on pogriješio!!! Slicno tome zakljucuje i Ebu Davud.
Njegova opsesija hadisom, uz Kur'an i fikh, bila je prepoznatljiva i kroz stihove, koje je iza sebe ostavio u velikom broju. Tako na jednom mjestu kaže:
Svako znanje izuzev Kur'ana, hadisa i fikha u vjeri,
Najobicnije je gubljenje snage i vremena,
Ako se znanje sa haddesena ne preuzima i ne mjeri,
Onda je takvo znanje obicno došaptavanje šejtana!

Osobine i vrline:

Imam Šafija bio je lijepe fizicke konstrukcije i lijepoga lica. Imao je lijep glas, pa su, dok je ucio Kur'an, prisutni uživali i plakali. Bio je izuzetan govornik, pa ga je Ishak b. Rahevejh nazvao hatibom uleme.
Krasile su ga brojne moralne vrline. Spomenimo samo neke:
Jahja b. Me'in kaže: cak i da je laž kojim slucajem dozvoljena, njegove visoke moralne norme mu ne bi dozvoljavale da laže!
Jednom prilikom, kako prenbosi Harmele b. Jahja, izjavio je: Nikada u životu nisam slagao, niti sam se zakleo Allahom!

Njegova darežljivost bila je poslovicna. Bilježi se da mu je jednom u blizini Mekke bio namješten šator u koji je primao ljude. Sa sobom je imao 10.000 zlatnika koje mu je halifa dostavio. Do kraja boravka u šatoru podijelio je potrebnima svih 10.000 zlatnika! Po Ibn Hadžeru ta brojka dosegla je 20.000 zlatnika!
Bilježi se da mu je jednom prilikom sa jahalice pao bic, koji je jedan djecak podigao, obrisao svojim rukavom i dodao mu, na što mu je Imam Šafija podario sedam zlatnika! U drugoj verziji tvrdi se da mu je poklonio 50 zlatnika!

Brojni izvori navode da je Imam Šafija noc dijelio na tri dijela.Prvu trecinu noci koristio je za ucenje, saznavanje, pisanje i intelektualno sazrijevanje, drugu trecinu za ibadet, a trecu za san i spavanje!
Za njega se tvrdi, slicno kao i za Ebu Hanifu, da je svakog mjeseca ucio po 30 puta Kur'an, a za vrijeme ramazana cak 60 puta, i to sve u namazu!
Posebnu ekstazu doživljavao je u namazu! Tako Ibrahim b. Muhammed primjecuje: Nikoga nisam vidio da ljepše klanja namaz i da ga bolje doživljava od Muhammeda b. Idrisa eš-Šafi'ija!
Omer b. Nebate, primjecujuci da nije vidio pobožnije osobe od imama Šafije, bilježi zanimljiv dogadaj: Šafija, Haris b. Lebid i ja otišli smo na Saffu. Haris, ucenik Saliha el-Mirrija, imao je veoma lijep glas, pa je poceo uciti Kur'an. Kada je došao do rijeci Allaha Uzvišenog: Ovo je dan u kome oni nece ni prozboriti i pravdanje im nece dozvoljeno biti! , vidio sam Šafiju kako mu se boja promijeni, koža zadrhta, poce se tresti i, na kraju, pade onesviješcen!

Njegovi intelektualni dometi bili su, doista, visoki. Štogod bi procitao, to bi i zapamtio! O kakvom intelektualnom kolosu se radilo najbolje ilustrira podatak da je od svog Muslim b. Halid ez-Zendžija dobio dozvolu da izdaje fetve kada je imao samo 15 godina!!!
Intelektualna istancanost rezultat je, izmedu ostalog, kako primjecuje imam el-Gazali, neprejedanja i minimalnog konzumiranja hrane. Taj eliksir imam Šafija otkriva u jednoj izjavi, koju prenosi Ibn ebi Hatim: Samo sam se jedanput najeo za 16 godina i tom prilikom sam stavio ruku u usta i povratio ! Ucinio sam to zato što je sitost uzrok tromosti tijela, okorjelosti srca, išceznuca pronicljivosti, povecanja sna i slabi osobu od ibadeta!

Brojne su ga osobine i vrline krasile. Ko želi više saznati o tome, neka išcita zasebna djela napisana o ovom velikanu. Medu ostalim, djela o njemu napisali su: Ebu Abdullah b. Omer er-Razi, Muhammed b. Husejn el-Aburi, Nasr b. Ibrahim el-Makdisi, Ibn ebi Hatim er-Razi, Ebu Bekr el-Bejheki, Abdurreuf el-Munavi, Isma'il el-Adžluni, Ibn Hadžer el-Askalani i dr.

Imam Šafi u ocima druhih

Njegova pozicija postala je posebno znacajna u ocima islamskih ucenjaka nakon tvrdnje velikog broja uleme da se na njega odnose rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s, o obnoviteljima vjere. Naime, radi se o hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a: Allah Uzvišeni ce slati ovome ummetu na kraju svakih stotinu godina onoga ko ce im obnoviti njihovu vjeru!
Ahmed b. Hanbel, komentirajuci ovaj hadis, kaže: Allah ce slati ljudima na kraju svakih stotinu godina ko ce ih pouciti sunnetu, a otkloniti laž od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Analizirali smo i našli da je u prvih stotinu godina to bio Omer b. Abdulaziz, a u drugih stotinu godina imam Šafija! To tvrde Ibn Adijj, Hakim, ez-Zehebi, Ibn Hadžer i drugi.

U drugom hadisu koji prenose Ibn Mes'ud, Ali b. ebi Talib, Ibn Abbas i Ebu Hurejre, r.a., sa slicnim verzijama, Poslanik islama, Muhammed, s.a.v.s, kaže: Dajte prednost Kurejšijama, jer ce znanje jednog njihovog ucenjaka prekriti zemlju! Islamski ucenjaci slažu se da se ove rijeci odnose na imama Šafiju!
Inace, brojni islamski ucenjaci puno pohvala su izrekli u prilog ovog velikana. Tako Ebu Sevr el-Kelbi kaže: Nisam sreo nikog slicnog Šafiji!

Malik b. Enes priznaje: Od Kurejšija mi nije došao mladic inteligentniji i sa više razumijevanja od Šafije!
Ibn Vehb veli: Šafija je imam ucenjacima!
Neko je u prisustvu Sufjana b. Ujejne rekao da je umro Šafija, na što je on konstatirao: Ako je, doista, umro, onda je umro najvredniji ucenjak ovog vremena!
Jahja b. Se'id istice: Nisam vidio pametnijeg i inteligentnijeg od njega!
Slicno napominje i Ebu Ubejd Kasim b. Selam: Nisam vidio pametnijeg, pobožnijeg i rjecitijeg covjeka od Šafije!

Junus b. Abdu-l-A'la veli: Nisam sreo pametnijeg covjeka od Šafije! Kada bi se sakupila pamet citavog ummeta, nadvladala bi je pamet imama Šafije!
Njegova dominacija u diskusijama i raspravama na najbolji nacin ilustrirana je u rijecima Haruna b. Se'ida, kada istice: Kada bi Šafija, raspravljajuci sa drugima, želio ubijediti svoje sagovornikeda su ovi stubovi od kamena - drveni, uspio bi!

Otuda Muhammed b. Abdullah b. Abdulhakem primjecuje: Kada bi vidio onoga s kim raspravlja imam Šafija, ja bih ga sažaljevao! On je ljude naucio kako da upotrebljavaju argumente!
Ebu Sevr zakljucuje: Ko tvrdi da je vidio slicnog Šafiji u znanju, rjecitosti, utemeljenosti i argumentiranosti – taj je slagao!
El-Adžluni istice da niko nije želio više oponašati Šafiju od imama Ahmeda. Ahmed o njemu kaže: Nisam vidio covjeka da bolje razumijeva Allahovu Knjigu od Šafije!
Na drugom mjestu kaže: Da nije bilo Šafije – ne bismo razumjevali hadis!
Nije, onda, cudo što su brojni ucenjaci, poput Ahmeda b. Hanbela, Ishaka b. Rahevejha, Se'ida el-Kattana i drugih, ucili dove za ovog velikana i molili Allaha da mu oprosti!
Tako Ahmed b. Hanbel priznaje: U ranu zoru Allaha molim za šest osoba. Jedan od njih je Šafija!
Na drugom mjestu Ahmed veli: Vec trideset godina nisam zaspao a da prije toga nisam Allaha molio za imama Šafiju!
Abdullah, Ahmedov sin, zacudio se sa koliko zanosa i iskrenosti je njegov otac molio Allaha za Šafiju, pa ga je jednog dana upitao: Kakav je taj covjek Šafija, kada toliko Allahu upucuješ dove za njega? Ahmed mu je odgovorio: Sine moj, Šafija je bio za dunjaluk kao Sunce, a za ljude kao zdravlje! Pa zar ovo dvoje imaju alternativu i zamjenu?!
Spomenuti primjer najbolji je pokazatelj otvorenosti i širokogrudnosti pravih i istinskih ucenjaka! Ovo je još jedan dokaz da medu iskrenim imamima nije bilo zavisti, zlobe i mržnje, kao što ce se pojaviti kod neukih ili nedovoljno ucenih i nedovoljno iskrenih!

Smrt

U islamskoj literaturi nalazimo razlicite razloge njegove smrti. Ima i vrlo senzacionalistickih predaja o njegovom preseljenju na onaj svijet. Imam Bejheki, posredstvom Ebu Nu'ajma el-Džurdžanija, spominje zanimljivu predaju u kojoj se kaže: Halifin izaslanik došao je Šafiji u Egipat tražeci od njega da preuzme funkciju kadije, na što je Šafija uputio dovu Allahu Plemenitom: Moj Gospodaru, ako je to bolje za mene, moju vjeru, moj dunjaluk i konacnu moju srecu – neka se onda to izvrši, a ako je suprotno tome, onda me uzmi Sebi! Bilježi se da je imam Šafija tri dana nakon te dove preselio na ahiret!
Medutim, zna se da su imama Šafiju satirale razne bolesti. Izmedu ostalih, bolovao je i od hemoroida, pa mnogi autori smatraju da je ta bolest bila uzrokom njegove smrti!
Umro je 204. godine u Egiptu, gdje je živio posljednje godine života, u 54. godini.